Unutar velike porodice mačaka nalazimo posebnu vrstu čiji uzorak dlake prilično podsjeća na leoparda... ali u minijaturi. Ove životinje poznate su kao leopard mačke , iako se ne bismo trebali zavaravati: to su sisavci koji žive u šumama Azije , a ne u domovima s ljudima.
Ali imaju preslatki izgled. Zato ćemo objasniti kakve su ove nevjerojatne mačke kako biste mogli saznati više o njima.
Fizičke karakteristike leopard mačaka
Leopard mačke, čiji je znanstveni naziv Prionailurus bengalensis , životinje su slične veličine domaćim mačkama . Teže između 3 i 8 kg i mogu doseći duljinu do 1 m . Glave su im male i označene tamnim prugama koje se protežu od očiju do ušiju.
Njegovo krzno ima iste okrugle crne mrlje kao i leopard, sa smeđom bazom. Noge su mu duge i vitke, a rep je otprilike upola kraći od omjera glave i tijela.
Točnije, u većem dijelu njihovog područja rasprostranjenosti, tipične težine kreću se od 0,55 do 3,8 kg , a duljina glave i tijela od 38,8 do 66 cm , s repovima duljine 17,2 do 31 cm . U sjevernim populacijama (Kina, Sibir) mogu doseći težinu do otprilike 7 kg , a duljina glave i tijela blizu 75 cm ; također dobivaju na težini prije zime , a gube je prema proljeću. Imaju dvije tamne pruge koje se protežu od očiju do ušiju , male bjelkaste linije prema nosu, zaobljene uši s crnom donjom stranom i središnjom bijelom mrljom (oceli), dva do četiri reda izduženih mrlja duž leđa i prstenove na repu . Osnovna boja je obično narančastosmeđa sa svijetlim prsima i trbuhom, iako neke populacije imaju srebrno-sive tonove.
Rasprostranjenost i stanište
Leopard mačke su najrasprostranjenije azijske mačke : od regije Amur na ruskom Dalekom istoku do Korejskog poluotoka, većeg dijela Kine, Indokine i Indijskog potkontinenta, protežu se na sjever do Pakistana i na jug do Filipina i Indonezije . Naseljavaju poljoprivredna područja i prirodne mozaike, ali preferiraju šumovita staništa : zimzelene prašume na razini mora, suptropske listopadne šume i crnogorične šume u podnožju Himalaje iznad 1000 m.
Dijeta i tehnike lova
Oni su oportunistički mesožderi i love mali do srednje veliki plijen: glodavce (štakore i miševe), lagomorfe, ptice, gmazove, vodozemce i kukce; u močvarnim područjima mogu jesti i ribu i druge vodene resurse. Studije prehrane u jugoistočnoj Aziji često su identificirale bodljikave štakore, crne štakore, bambusove glodavce, vjeverice, tupaje , a povremeno i šišmiše ili male suide. Aktivni su lovci iz zasjede , napadaju iznenada kratkim skokom i brzim ugrizom . Za razliku od mnogih malih mačaka, ne igraju se sa svojim plijenom i čvrsto ga drže kandžama dok ne ugine, što je u skladu s visokim postotkom ptica u njihovoj prehrani, koje bi pobjegle ako bi se pustile.
Kako žive?
Budući da su noćne životinje, aktivne su noću, a danju se odmaraju . Kad god mjesec izađe, love svoj plijen, koji uključuje guštere, vodozemce, kukce, male sisavce i glodavce, napadajući ih iznenada. Za razliku od domaćih mačaka, ne igraju se sa svojim plijenom; umjesto toga, brzo ga ugrizu.
Obično se razmnožavaju u proljeće, tijekom ožujka i travnja, kada je vrijeme blago. Estrusni ciklus traje između pet i devet dana. Ako ženka zatrudni, imat će dva do četiri mačića šezdeset do sedamdeset dana nakon parenja . Mačići se rađaju teški 75-130 grama i udvostručuju svoju težinu unutar dva tjedna; s pet tjedana težit će četiri puta više od svoje porođajne težine. Oči im se otvaraju s 10 dana, a s 23 dana mogu početi jesti krutu hranu. Nakon što navrše osamnaest mjeseci, spremni su za razmnožavanje.
Uobičajeno je da imaju istog partnera cijeli život , s kojim će se brinuti za mačiće dok ne napune sedam do deset mjeseci.
Nadalje, u južnoj polovici njihovog područja rasprostranjenosti ne postoji fiksna sezona parenja ; u hladnijim regijama imaju tendenciju parenja kada je vrijeme dovoljno blago. Ako leglo ne preživi, ženka može ponovno ući u estrus iste godine. Mladunci ostaju u zaštićenim jazbinama dok ne napune otprilike mjesec dana. U zatočeništvu su zabilježeni mužjaci koji se rano pare i receptivne ženke prije prvog rođendana . Njihov dokumentirani životni vijek u zatočeništvu može doseći oko 13 godina . Dobri su plivači i kreću se okretno , što se odražava i u njihovoj sklonosti prema vodenim putovima.
Prepoznate podvrste i otočne populacije
- Prionailurus bengalensis alleni
- Prionailurus bengalensis bengalensis (Indija, Bangladeš, Jugozapadna Azija, Yunnan)
- Prionailurus bengalensis borneoensis (Borneo)
- Prionailurus bengalensis chinensis (Kina, Tajvan, Filipini)
- Prionailurus bengalensis euptailurus (istočni Sibir, Mongolija, Mandžurija)
- Prionailurus bengalensis heaneyi
- Prionailurus bengalensis horsfieldi (Himalaji)
- Prionailurus bengalensis javanensis (Java)
- Prionailurus bengalensis rabori
- Prionailurus bengalensis sumatranus (Sumatra)
- Prionailurus bengalensis trevelyani (Istočni Pakistan)
Iriomotska mačka se nekoć smatrala podvrstom ( Prionailurus bengalensis iriomotensis ) jedinstvenom za otok Iriomote (Japan). Sada se tumači kao autohtona varijanta P. b. euptailurus.
Ne treba je miješati s bengalskom (domaćom) mačkom.
Takozvana domaća bengalska mačka nastala je križanjem azijske leopard mačke i domaćih mačaka. Kombinira pjegavi izgled s prijateljskom , razigranom i društvenom prirodom, te može plivati i bolje podnositi vodu od drugih pasmina. Obično ima dobro definirane rozete (krafne, vrha strelice, izdužene), kratku, gustu i vrlo meku dlaku, ponekad sa šljokicama (zlatni sjaj). Mužjaci mogu težiti između 5-8 kg , a ženke između 3-5 kg . U selektivnom uzgoju, prve generacije ( F1, F2, F3 ) ne smatraju se potpunim bengalskim mačkama i mogu zadržati više divljih instinkata.
Zdravlje bengalske pasmine: Iako su općenito otporne, opisane su predispozicije za hipertrofičnu kardiomiopatiju , progresivnu atrofiju mrežnice , infektivni peritonitis mačaka , sindrom ravnih prsa kod mačića , luksaciju patele , displaziju kuka , nedostatak piruvat kinaze i periferne neuropatije . Dostupno je DNK testiranje za PK-def i PRA. Kod kuće neke jedinke proizvode više ušnog voska i tamnu masnu tvar na bradi koju treba redovito čistiti. Dobro reagiraju na trening s pojasom , igre donošenja i obogaćivanje okoliša.
Zrelost i razmnožavanje: Mužjaci dosežu spolnu zrelost oko osam mjeseci, a ženke oko šest, s estrusom koji se obilježava vokalizacijom i označavanjem. Gestacija traje otprilike 60-70 dana , a legla se obično sastoje od 2-4 šteneta . Uz pravilnu njegu, prosječni životni vijek ove pasmine je 12-15 godina . Sterilizacija/kastracija sprječava estrus, neželjena legla i probleme u ponašanju.
Odgovorno promatranje i fotografiranje
Za promatranje ili fotografiranje leopard mačke bez uznemiravanja, ključni su diskrecija i poštovanje prema njenom okolišu. Teleobjektiv od približno 400 mm omogućuje vam snimanje iz daljine; najbolje je raditi u sumrak ili noću , koristiti stativ, pratiti rubove šuma i poljoprivredna područja te osluškivati zvukove i tragove. Nikada ne privlačite divlje životinje hranom niti upadajte u jazbine.
Kao što vidite, leopard mačka je mali azijski grabežljivac s velikom ekološkom prilagodljivošću , vrlo prepoznatljivim fizičkim značajkama i učinkovitim noćnim ponašanjem. Ne treba je miješati s domaćom bengalskom mačkom , koja dijeli njezin pjegavi izgled, ali sretno živi u zatvorenom prostoru. Što mislite o ovoj mački? 😊
